Ovaj vikend je u Baški na otoku Krku, svima zainteresiranima koji su se prijavili na pješačku turu do mjesta Ljubimer iznad Baške predstavljena suvremena umjetnička instalacija “Kapi” autora Smiljana Radića i Marcele Corree, postavljena ondje prije nekoliko mjeseci u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture.
Bio je ovo događaj koji je spojio kulturu, baštinu, prirodu i ljude kao dio programskog pravca Lungomare Art, Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture.
Pješačka tura u pratnji vodiča povela je zainteresirane hodače od Zaroka na kraju vele plaže u Baški, usponom ispod Velog Gradaca prema prijevoju Ljubimer, a nakon obilaska skulpture u Bašku su se vratili preko prijevoja Vraca i pješčare Zarok.
Naime, skulptura „Kapi“ je postavljena u mjestu Ljubimer, iznad Baške i Vele plaže, među karakterističnim kamenim strukturama ovoga kraja – ogromnim suhozidnim cvjetovima mrgara i do nje se dolazi pješke. Vjetroviti dan i poluoblačno vrijeme zapravo su hodačima olakšali turu iako, valja reći, pohod na Ljubimer nije pretjerano zahtjevan. Pogled koji se s ove lokacije pruža višestruko nadmašuje težinu puta.
Nakon obilaska skulpture, u galeriji Zvonimir u Baški održano je otvorenje izložbe Društva Sinjali i Sanjina Ilića „Kap po kap, kamen po kamen – život“.
Otvorenju izložbe prisustvovali su Toni Juranić, načelnik Općine Baška, Iva Kelentrić, glavna voditeljica pravca Lugomare Art, Sonja Šišić, pročelnica Upravnog odjela za sport, kulturu i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije i pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeka Ivan Šarar. Ova izložba fotografija tematski objedinjuje pučku suhozidnu arhitekturu i prirodni fenomen kraških lokava na kamenim visoravnima iznad Bašćanske doline te novu umjetničku instalaciju staklene „Kapi“ uz lokvu i mrgare na Ljubimeru.
Trajna instalacija „Kapi“
Instalacija „Kapi“ sastoji od dvije kugle punog stakla promjera 60 cm, nepravilnog ovalnog oblika, prozirnog stakla, zamućenog kroz proces jetkanja i pjeskarenja radi zaštite od požara. Riječ je o unikatnom umjetničkom djelu koje su autori Smiljan Radić i njegova partnerica Marcela Correa osmislili i izradili za karizmatično mjesto Ljubimer iznad Baške.
Ovaj je prostor već od ranije atraktivan i poznat turistima kroz planinarske staze a dodatno je oplemenjen ovom Lungomare Art instalacijom koja stavlja naglasak na mrgare, ujedno poštujući njihove vrijednosti i strukturu ne dominirajući nad njima oblikovanjem ili materijalima.
Naime, prirodu i život na visokim i zaobljenim hrptima brda iznad Baške stoljećima su oblikovali vjetar i sunce. Ne bi li barem donekle ukrotili ovo divlje okruženje, ljudi su izgradili sofisticiran sustav naizgled beskonačnih zidova i ograda koji su ograničavali kretanje stada ovaca te štitili uzgojene biljke od teških vremenskih uvjeta. Te funkcionalne strukture vješto su sastavljene od lokalnog kamena bez pomoći drugih materijala. Danas su uglavnom nekorištene, no i dalje određuju prirodnu okolinu ovih udaljenih područja. Usprkos tome, osim povijesnog značaja one posjetiteljima nude i druge interpretacije bliske šarmu umjetničkih intervencija ili arhitektonskih spomenika.
S mjesta Ljubimer, iznad Baške i njezine čarobne Vele plaže, na kojem je smještena instalacija „Kapi“ pruža se veličanstven pogled preko mora ravno do otoka Prvića i zatim do planine Velebit. Ljubimer je jedna od karakterističnih kamenih struktura ovoga kraja koje se nazivaju mrgari. Riječ je o primitivnom, no istovremeno sofisticiranom sustavu zidova koji podsjećaju na megalitske spomenike. Ovi ogromni suhozidni cvjetovi nalaze se u Hrvatskoj samo na jugu otoka Krka i susjednom otoku Prviću te na samo još dva mjesta u svijetu: Islandu i Walesu.
Čileanski arhitekt hrvatskog podrijetla Smiljan Radić i njegova partnerica Marcela Correa, čileanska kiparica, karakter svoje instalacije opisuju na sljedeći način: „Ponekad nalazimo anonimna djela na neobičnim mjestima koja kasnije bivaju napuštena. Ta djela izgledaju primitivna i zavodljivo korisna unatoč njihovom napuštanju. Ona su djelić otpuštenog sjećanja… poput dugog suhozida u Baški. U tom slučaju stvarnost umjetničke realizacije jednako je važna kao i njeno iznenadno otkriće, kao da smo prvi istraživači koji su naišli na nju.“
Uz Rijeku 2020 glavni partneri na realizaciji ove trajne instalacije su Općina Baška i Turistička zajednica Općine Baška.
Smiljan Radić istaknuti je čileanski arhitekt hrvatskih korijena, rođen 1965. g. Studirao je arhitekturu na Katoličkom sveučilištu u Čileu, a zatim je nastavio studij na Sveučilišnom institutu za arhitekturu u Veneciji. Godine 2014. ostvario je dvije realizacije kojima je potvrdio svoj prestižni status u međunarodnom arhitektonskom kontekstu, a to su 14. izdanje paviljona Serpentinske galerije u Londonu i sudjelovanje u projektu oblikovanja autobusnih stajališta u austrijskom selu Krumbachu. Među njegovim najznačajnijim arhitektonskim ostvarenjima u Čileu svakako treba istaknuti Teatro Regional del Bíobío (projekt iz 2011., gradnja je završena 2018.). Osim realizacije arhitektonskih projekata, Smiljan Radić pripremio je i brojne izložbe, poput samostalnih izložbi ili sudjelovanja na Venecijanskom bijenalu arhitekture 2010. i 2018. godine. Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad u suvremenoj arhitekturi, među kojima je i Memorijalna nagrada za arhitekturu Arnold W. Brunner, koju mu je 2018. dodijelila American Academy of Arts and Letters u New Yorku.
Autor na mnogim projektima surađuje s kiparicom i životnom partnericom Marcelom Correom, koja neupitno doprinosi konzistentnom spajanju arhitektonskih i umjetničkih – kiparskih – načela prisutnih u njihovim zajedničkim radovima. Correa je rođena u Santiagu 1963. godine te je studirala umjetnost na Katoličkom sveučilištu u Čileu i École nationale supérieure des beaux-arts u Parizu. Za prestižnu nagradu Altazor Award of the National Arts u Čileu bila je nominirana 2007. i 2008. godine. Tijekom svoje karijere sudjelovala je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi, uključujući izložbe El Acero en la Escultura i Ferro esculturas u Nacionalnom muzeju likovnih umjetnosti u Čileu (1990. i 1991.), 11. Međunarodni umjetnički bijenale Valparaiso (1994.) i izložbu On the Other Side, Contemporary Women’s Art u čileanskom Kulturnom centru Palacio de La Moneda (1998).
Izložba “Kap po kap, kamen po kamen – život“
Sanjin Ilić, autor izložbe, rođen je u Rijeci 1967.godine, no porijeklom je iz Jurandvora kraj Baške. Dio njegove povijesti čini pripadnost dominantnom krajoliku iznad bašćanske doline te on strastveno i uporno kroz foto objektiv bilježi sve njegove promjene. Već dvadesetak godina služi se fotografijom kako bi drugima približio vlastitu fascinaciju oporom ljepotom bašćanskih visoravni. „Kap po kap, kamen po kamen – život“ je njegova prva samostalna izložba.
Autorovo oko bilježi ne samo objektivnu pojavnost kamenih formi već svjesno gradi poetske slike reljefa razigranih svjetlom i sjenom, kamenom i morem. Mrljasti tragovi škrte vegetacije i kraške lokve kao blistavi akcent života u kamenu, neupitni su razlog i uvjet čovjekove prisutnosti u surovom otočnom okruženju. To je ujedno poseban interes autora koji strogoj geometriji kamenih pravocrtnih linija suprotstavlja oble i krhke mrgare – cvjetove od suhozida. Mrgari su najljepši primjer prastare suhozidne tehnike slaganja kamena na kamen bez ikakvog vezivnog materijala. Te višeprostorne ovčare s tlocrtom u obliku velikih kamenih cvjetova suvereno dominiraju kraškim krajolikom na visoravnima iznad bašćanske doline. Građeni su za razvrstavanje ovaca različitih vlasnika na zajedničkim pasištima (komunadama) no danas su sve rjeđe u upotrebi. Smanjenjem broja pastira nestaje i potreba za njihovom uporabom i održavanjem.
