U Rijeci je u organizaciji Europske prijestolnice kulture održana zanimljiva dvodnevna konferencija o održivosti prehrambenog sustava.
Kroz sedam predavanja i izlaganja govorilo se o održivoj lokalnoj proizvodnji, distribuciji hrane te povezivanju proizvođača i kupaca kroz lance kratke opskrbe i solidarne modele međusobne podrške. Konferencija je okupila znanstvenike iz područja okoliša, ekonomiste razvoja, nutricioniste, agronome i sociologe, kao i iskusne pripadnike civilnog društva i društvenih pokreta.
Primjere pozitivne prakse organizacije prehrambenog sustava iz svijeta predstavio je Franceso Ajena, agroekolog iz Međunarodnog vijeća stručnjaka za sustave održive hrane IPES Food. IPES Food je međunarodni panel koji okuplja stručnjake i revolucionarne mislioce o globalnim prehrambenim sustavima iz 18 zemalja sa pet kontinenata.
Gradovi trebaju preuzeti vodeću ulogu u održivim prehrambenim sustavima
U svom je izlaganju Ajena prikazao primjere dobre prakse iz pet svjetskih gradova odnosno regija – brazilskog grada Belo Horizonte, kenijskog grada-provincije Nairobi, nizozemskog Amsterdama, kanadske regije Golden Horseshoe i američkog grada Detroita.
“Gradovi postaju sve izoliranija područja po pitanju proizvodnje hrane, međutim to će se morati promijeniti, budući da je prema podacima Ujedinjenih naroda iz 2016. godine vidljivo kako 54 posto svjetske populacije živi u gradovima, a prema projekcijama se očekuje kako će ta brojka do 2050. narasti na 66 posto. Stoga je već sada na globalnoj razini prepoznata potreba da gradovi počnu preuzimati vodeću ulogu u održivim prehrambenim sustavima. Dobre prakse urbane prehrambene politike već se sada dokumentiraju i dijele među gradovima i to kroz razne inicijative, radne skupine, konferencije i publikacije i u budućnosti će se na to morati staviti dodatan fokus”, sažetak je predavanja Francesca Ajena.
Smanjiti količinu bačene hrane
Andrej Kljun je predstavio Mrežu hrane, platformu zajedničkog programskog djelovanja pravnih i fizičkih osoba s ciljem izgradnje učinkovitog nacionalnog sustava doniranja i distribucije hrane u Republici Hrvatskoj.
“U Hrvatskoj se godišnje baci 400 000 tona hrane i to iz razloga što se sustavno proizvodi višak hrane. To je postao globalni problem u cijelom zapadnom svijetu. S druge strane, imamo visok rizik od siromaštva u društvu, a ove dvije problematike su u potpunom disbalansu. Globalni je cilj, barem ako govorimo o zemljama zapadnog svijeta, među koje spada i Hrvatska, do 2030. godine smanjiti količinu bačene hrane za 50 posto. Što se tiče naših budućih planova i aktivnosti na lokalnoj razini, krajnji nam je cilj osnovati Banku hrane, budući da smo jedina zemlja članica Europske unije, ako se ne varam, koja još to nema regulirano. Vlada Republike Hrvatske je prema našem naputku naručila studiju izvedivosti koju je izradio riječki Ekonomski fakultet, ona je upućena prema Ministarstvu poljoprivrede, odnosno prema državi i sada čekamo daljnji razvoj. A do tada često organiziramo razne akcije na lokalnoj razini, poput akcije kuhanja na Korzu koja je održana u svibnju, a sav prikupljeni novac od akcije doniran je riječkoj Socijalnoj samoposluzi”, rekao je Kljun.
Prirodni uzgoj hrane u Rijeci i tržnica Eko Vežica
O prvom riječkom zajedničkom urbanom vrtu “Zeleni put” i Grupi solidarne razmjene govorile su Sonja Katana i Lena Povrženić.
Katana je istaknula kako je cijela priča oko osnivanja Grupa solidarnih razmjena u Rijeci krenula 2012. godine od grupe amatera koju je vodila unutarnja motivacija i zabrinutost za planet kao i briga za ljude općenito i shvatili su kako je jedina moć koju imaju kao mali ljudi odabir što jesti, kakve proizvode i od koga kupovati. S vremenom su pokrenuli i zajednički Urbani vrt koji se nalazi na dnu ulice Zeleni put na Brašćinama. Prvo je napravljeno 20 parcela po 20 kvadrata, a budući da je vrt uspješno zaživio, Grad Rijeka je s vremenom dao na korištenje još jednu parcelu. “Znali smo da u urbanom vrtu neće biti proizvedena velika količina hrane, ali nam je bilo važno educirati ljude o prirodnim načinima uzgoja”, objasnila je Katana.
S vremenom se iz Grupe solidarne razmjene razvilo nekoliko samostalnih grupa, pa tako i Grupa solidarne razmjene – istok koja je organizator zelene tržnice Eko Vežica koja se održava svakog prvog ponedjeljka u mjesecu na platou ispred robne kuće Gornja Vežica.
“Tržnica je s vremenom postala prepoznata među građanima i imamo dobru posjećenost, a primjetili smo da često dolaze kupovati ljudi koji imaju malu djecu, jer im je iznimno važno da dođu do domaćih i netretiranih namirnica”, istaknula je Povrženić.
EKOutorak na tržnici Brajda
Albin Polak iz Rijeka plusa govorio je o pilot projektu “EKOutorak” koji se provodio na tržnici Brajda, s ciljem okupljanja eko proizvođača kako bi se na taj način građanima omogućio širi asortiman ekološki uzgojenih proizvoda.
“Pokrenuli smo ovaj projekt kako bismo provjerili kakav je interes građana za ovakve proizvode te kakav je interes proizvođača. Pokušali smo napraviti komplementarnu ponudu, a da postojećim zakupcima ne narušavamo njihov dnevni promet i naše istraživanje je pokazalo da se upravo njima povećala prodaja na vrijeme trajanja EKOutorka. Zadovoljni smo i time što su nam se građani povratno javljali kako bi saznali kada će se ponovno organizirati ovakav tip tržnice, tako da vjerujem kako ćemo u budućnosti isti projekt provesti i na Centralnoj tržnici kao i na tržnici na Zametu”, objasnio je Polak.
Brendiranje autohtonih proizvoda
Teodora Cimaš iz Centra za poljoprivredu i ruralni razvoj PGŽ i Kašetica govorila je o lancu kratke opskrbe i podršci lokalnim proizvođačima u Primorsko-goranskoj županiji.
“Centar surađuje sa stotinjak proizvođača s područja cijele naše županije i naša najvažnija zadaća je brendiranje njihovih proizvoda, što nam je ujedno i najveći izazov. U posljednje dvije godine sudjelovali smo na više od 50 promotovnih manifestacija, sajmova i kongresa s ciljem kako bismo povećali prepoznatljivost tih proizvoda, a na lokalnoj razini pet puta godišnje na Korzu organiziramo prodajne sajmove. Svi se ti proizvodi mogu kupiti i u Kašetici, a kako bismo maksimalno pomogli proizvođačima, cijene proizvoda u Kašetici su jednake kao da ih oni sami prodaju na kućnom pragu”, kazala je Cimaš.
Zaštititi autohtonu hranu i proizvođače
Vjeran Piršić je kroz paradigmu Slow Food pokreta opisao kako na otoku rekonstruirati i modernizirati autohtonu poljoprivredu.
Objasnio je kako je Slow Food svjetska organizacija nastala u Italiji s ciljem očuvanja autohtone talijanske hrane, nakon čega se pokret s istim ciljem proširio na cijeli svijet, a Piršić je u u svojem predavanju kao primjer naveo otok Krk.
“Na Krku je 1996. godine započeo process promišljanja održivog razvoja i to sa prostornim planiranjem, a tri su osnovna stupa na kojima taj razvoj treba počivati – hrana, voda i energija. Katalizator procesa bi trebale biti jedninice lokalne samouprave s time da je potrebno individualno raditi sa svakim proizviđačem posebno, kako bi se greške u procesu svele na minimum”, rekao je između ostaloga Piršić tijekom svog predavanja.
Potrebno je individualno raditi sa svakim proizvođačem, jer su ljudi često skloni greškama.
“Prije petnaestak godina grupa entuzijasta na otoku je počela promišljati održivi razvoj i donesen je zaključak da lokalna zajednica mora pomoći da se ponovo razvije proizvodanja hrane na otoku Krku”, zaključio je Piršić.
Na kraju prvog dana konferencije održan je panel na kojem su sudjelovali svi izlagači.
Najukusniji su plodovi koje uzgojimo sami
Drugi dan konferencija započeo je terenskim posjetima vrtovima i distribucijskim centrima. Školski vrt Osnovne škole Gornja Vežica uređuju profesori škole, učenici i njihovi roditelji, a uvijek su pozvani i dobrodošli i svi susjedi, odnosno stanovnici Gornje Vežice.
“U vrtu inače sadimo sezonsko povrće koje onda učenička zadruga i prodaje u prostoru škole. U planu nam je napraviti i zimski vrt gdje bismo imali rasadnik. Obrađivanje vrta dobra je prilika da se svi zajedno dobro zabavimo, ali i educiramo našu djecu”, istaknula je ravnateljica škole Bojana Matešin.
Obilazak je nastavljen u Centru autohtonih proizvoda Kašetica gdje su prisutni razgledali ponudu autohtonih domaćih proizvoda iz cijele Primorsko-goranske županije koji između ostalog mogu poslužiti i kao idealan poklon ili suvenir, a nakon toga zainteresirani su se uputili u prvi riječki urbani vrt na Brašćinama.
Izuzetno srdačnu dobrodošlicu upriličilo je nekoliko tamošnjih vrtlara koji su posjetiteljima rado pokazali svoje parcele kao i proizvode. “Dolazimo ovdje i vrtlarimo ponajprije zato jer to volimo i jer nas to opušta, a i proizvodi koje sami uzgojite najukusniji su” složili su se okupljeni vrtlari.
Dvodnevna Retox konferencija završava u RiHibu gdje se održala radionica pod vodstvom Francesca Ajene namijenjena članovima inicijativa koje se bave hranom.
Na radionici su sudionici razmjenjivali iskustva i predlagala su se rješenja za aktiviste i članove inicijativa koji organiziraju urbane vrtove I dostribuciju lokalne hrane na tragu primjera dobrih praksi diljem svijeta.
Foto: Tanja Kanazir i Rijeka 2020
