Sinoć je u Narodnoj knjižnici Kostrena održana treća u nizu književnih večeri programskog pravca Lungomare na kojoj se predstavila sarajevska književnica Leljla Kalamujić koja trenutno boravi na rezidenciji u Kostreni.
Kao i dosadašnje „Autorske bure“, i ovu je moderirala književnica Željka Horvat Čeč koja nas je uvela u svijet Lejle Kalamujić, višestruko nagrađivane spisateljice s kojom je porazgovarala o pisanju, urednicima i početničkim graškama mladih pisaca.
Željka je s publikom podijelila i svoju anegdotu traženja Lejline knjige „Zovite me Esteban“ po Beogradu, koja je doživjela veliki uspjeh na ex-Yu prostorima, te ju je na kraju od svih beogradskih knjižnica našla jedino u Zepteru „dućanu za padele“ jer je svugdje drugdje bila rasprodana. Upravo ta knjiga za koju se autorica i moderatorica nisu mogle odlučiti je li zbirka priča ili roman bila je centralni dio književne večeri.
Lejla je posve iskreno progovorila o svom pisanju koje je obilježeno autobiografskim elementima i preokupacijom autorice smrću, ratom i odrastanjem u odsustvu majke, što je i lajtmotiv svih 19 priča u zbirci „Zovite me Esteban“.
Kako je autorica rekla, knjiga se trebala zapravo zvati Sve o mojoj majci, ali je „Almodovar već zauzeo taj naslov“.
Gubitak majke u djetinjstvu na autoricu je ostavio dubok trag, te je posve iskreno o tome progovorila u knjizi. Sasvim iskreno progovorila je i o svojim psihičkim problemima, seksualnoj orijentaciji, ratu i svim temama koje su još uvijek tabu na ovim prostorima.
Zbog otvorenog progovaranja o svojim lezbijskim odnosima, dobila je etiketu queer književnice iako su njezine teme prvenstveno smrt i rat. O istom problemu „etiketiranja“ razgovaralo se i s Norom Verde u Bakru, što ukazuje da je „etiketiranje“ i smještanje pisaca „u ladice“ regionalni fenomen.
Ova vrlo vrijedna autorica s publikom je podijelila kako je već u prvom tjednu boravka na rezidenciji posložila tri drafta za tri priče koje će pisati o Kostreni. Mir, pjev ptica i more očito su dobitna kombinacija za pisanje.
Jedna od priča koje priprema bit će autobiografska, o njezinom dolasku na rezidenciju, dok je druga fikcija o remontnom brodogradilištu. O trećoj nije puno otkrila jer je još u nastajanju. Saznalo se i da trenutno radi novom materijalu za koji vjeruje da će biti roman, no ovaj put ne toliko autobiografski.
Ono što je publiku zaista oduševilo kod Lejle jest njena iskrenost i spremnost da progovori o svojim najdubljim emocijama, kako kroz književni tekst tako i u razgovoru na samom predstavljanju. Sudeći po reakcijama publike, svi jedva čekaju pročitati Lejline kostrenske uratke čiji će broj možda i narasti do kraja njezinog boravka.
