Danas, 24. travnja u 13.00 h, održana je javna tribina pod nazivom “EPK – što raditi?” putem aplikacije Zoom u organizaciji Sanje Bojanić, Nataše Antulov i Marina Lukanovića, nastavnika s Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
COVID-19 virus najkompleksnija je tema s kojom se svijet ikada susreo. Otvara brojna teška pitanja, a pri tom je i tema s kojom se nitko do sada nije susreo. Ona je zdravstvena, politička, ekonomska, kulturna, sociološka i filozofska. Nema lakih rješenja, jednostavnih objašnjenja ni ugodnih odgovora. Teško je o njoj govoriti jednodimenzionalno i površno.
Ipak, na danas održanoj javnoj tribini na temu “EPK – što raditi?“, govornici su pokušali dati neke odgovore i svoje viđenje trenutne situacije, kako kroz priču o Europskoj prijestolnici kulture, tako i o položaju kulture općenito u ovoj izvanrednoj situaciji. Na neka pitanja uslijedio je odgovor, dok su neka pitanja otvorila dodatna pitanja i teme.
Javnu tribinu otvorila je Emina Višnić, direktorica tvrtke Rijeka 2020 d.o.o., odgovorom na pitanje moderatorice: “Što se događalo zadnjih mjesec dana u Rijeci 2020?”. Višnić je govorila o do sada učinjenom unutar organizacije – od trenutka prve odgode događaja vezanih uz projekt, preko privremene obustave većeg dijela aktivnosti na projektu, do danas – izvještavajući o trenutnom stanju poslovanja unutar organizacije, a sve to uzrokovano izvanrednim okolnostima koje su nastupile uslijed pandemije COVID-19.
Uslijedilo je obraćanje gradonačelnika Vojka Obersnela, a zatim rektorice Sveučilišta u Rijeci Snježane Prijić-Samaržije koja je dala jasnu poruku:
“EPK u Rijeci ima puno veću vrijednost i važnost nego što je sam događaj u kulturi. Moramo u ovom trenutku biti hiperambiciozni! Ovdje ne smijemo pokazati ni najmanje slabosti. Trebamo sve snage upregnuti zato što ovo ima simbolički značaj, Rijeka ne smije odustati! Svi ćemo biti krivi i odgovorni ako sad ne uspijemo povratiti EPK u najvećoj mogućoj mjeri.”
Višnić i Obersnel odgovorili su i na komentare koji su se pojavili u javnosti o tome kako je komunikacija prema javnosti bila slaba u trenucima događanja unutar organizacije Rijeka 2020 d.o.o. za vrijeme izvanrednih okolnosti uslijed pandemije COVID-19.
Višnić je navela podatke koji su demantirali tvrdnje da EPK nije bilo dovoljno u javnom prostoru u prethodnih 15 dana, nakon čega je dodala da ako netko misli da je trebalo drugačije, ona preuzima krivnju i upućuje ispriku ispred tvrtke.
U istom tonu govorio je i gradonačelnik Obersnel te na kraju dodao: “Možda je moglo biti malo više komunikacije, ali eto takva su vremena.”
Davor Mišković iz organizacije Drugo more, zadužene za provedbu programskog pravca Dopolavoro, iznio je svoje viđenje trenutne situacije na konkretnom primjeru, ali i sagledao situaciju iz šire perspektive i umjetnika u Hrvatskoj i u inozemstvu.
“Mi smo neke projekte radili 2 godine, umjetnici su radili na njima, istraživali, producirali… Trebalo je samo finiširati. Mi smo na neki način, zajedno sa našim partnerima, rekli da ćemo ih realizirati kako god. U bilo kojem formatu – oni će se dogoditi. Problem je s velikim spektaklima koji uključuju puno ljudi, to je još uvijek nepoznanica, ovisi o režimu budućeg načina života. Problem je i s umjetnicima koji su trebali doputovati recimo iz Amerike ili Kanade, to je otpalo, Dopolavoro se bitno suzio”, rekao je Mišković.
S Miškovićem su se složili i sudionici javne tribine, koji su kasnije sudjelovali u raspravi, kada je riječ o situaciji i razmjerima posljedica koje Mišković opisuje kao gigantsku krizu u kulturi.
Jedan od njih je i Marcell Mars koji je iznio svoj pogled na trenutnu situaciju i pokrenuo raspravu na temu solidarnosti za koju smatra da je jedini put prema konkretnom rješenju:
“Solidarnost je ključna stvar. Ona je pitanje preživljavanja i trebamo ju postaviti kao ključni fokus. Trebamo graditi priču koja će svoj temelj imati na solidarnosti.”
Na tragu solidarnosti bio je i Sergej Pristaš koji se nadovezao na izjave gradonačelnika Vojka Obersnela i Marcella Marsa, pokušavajući dati nešto drugačiji kut gledanja na situaciju.
“Rijeka se trenutno nalazi u iznimno važnom povijesnom trenutku. U momentu redefiniranja toga što je kultura u kontekstu ovog trenutka. Fokus treba biti na kulturi, ne na repertoaru.”
Ksenija Zec dala je svoje mišljenje na temu digitalizacije kulture koja se sve više spominje u javnosti zbog novonastale situacije i objasnila kako to nije tako jednostavno, iz brojnih razloga. “Digitalna umjetnost nije samo snimka kazališne predstave”, dodala je. Zec je iznijela i svoj vid rješenja na tragu onog Prijić-Samaržije te dodala:
“Sve što u ovom trenutku napravimo, zalog je za budućnost. Ne treba smanjiti kriterije, nego treba smanjiti formate”.
Raspravljalo se i o zaposlenicima tvrtke, njihovoj budućnosti i ulaganju u njih, gdje je Višnić apelirala: “Mi smo stvorili jednu malu, ali jako snažnu grupu kreativnih ljudi. Svi koji su proživjeli otvaranje su prošli ono što nikad u profesionalnom iskustvu ne bi prošli. Tu se radi o ljudima koji su se bavili programom, PR-om, marketingom, sponzorima, administracijom, pravnim i financijskim pitanjima – ti ljudi su ovdje i žele raditi, ne samo za EPK nego za ovaj grad, to im je bila glavna motivacija. Apeliram na sve ovdje prisutne, pomozite nam da ih vratimo na poslove, ne nužno formalno u Rijeku 2020, ne samo u javnom sustavu nego u privatnom sektoru, gdje u Rijeci postoji nekakva prilika da ne izgubimo te ljude. Da ne odu najprije u Zagreb, a onda tko zna gdje po svijetu…”
Tijekom tribine govorili su još i Damir Čargonja, Sanja Bojanić, Irena Kregar Šegota, Vitomira Lončar, Ksenija Zec, Aljoša Puzar, Daniela Urem i Zvonimir Peranić.
Javna tribina trajala je 2 sata i 30 minuta, nakon čega je bilo jasno da su brojna pitanja tek otvorena, da postoji potreba za više ovakvih javnih tribina, pomoću kojih treba pronaći model za spas kulture u kriznim vremenima, ali i da je za neke odgovore potrebno i vrijeme.
Snimku cijele javne tribine možete poslušati na poveznici.
