Poslodavcima su u interesu neupućenost i dezinformiranost radnika, tako ih mogu lakše eksploatirati i zato se, prije potpisivanja bilo kakvih papira, dobro informirajte o svojim radnim pravima. Informacije su dostupne, iskoristite ih za svoje dobro.
To je bio neformalni zaključak tribine „Pelene, busevi i Guinness“ posvećene ekonomskim migracijama sve brojnijih ljudi, posebno mladih, koji traže egzistenciju u zapadnoj Europi, formuliran riječima Gorana Lukića, predsjednika Delavske svetovalnice koja se bavi i sindikalnim organiziranjem migrantskih radnika u Sloveniji i donedavnim sindikalnim predstavnikom. Tribina je održana u Palachu 18. prosinca, na Svjetski dan migranata, u organizaciji Društva Rijeka 2020 i u sklopu EPK programskog pravca Kuhinja.
Moderatorica tribine Lela Vujanić uvodno je podsjetila kako je Rijeka mjesto povijesno značajnih migracija, a ta vrsta povijesti nije neaktualna i danas, što su razlozi više da migracije budu tema razgovora upravo u Rijeci. Prva je na tribini govorila Jelena Ostojić, članica Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju. Ostojić je sociologinja kojoj su u fokusu politike zapošljavanja, socijalna prava i nejednakosti na tržištu rada, a tri godine je radila u Odjelu za analitiku Zavoda za zapošljavanje.
Prema njenim saznanjima, službeni hrvatski podaci manjkavi su zbog usmjerenosti na osobe koje se odjavljuju iz evidencija i neprikupljanja podataka o onima koji napuštaju zemlju bez odjavljivanja. Godine 2016. odjavilo se 37 tisuća osoba a najčešće iseljavaju u Njemačku, Austriju, Irsku i Ujedinjeno Kraljevstvo. Oko 50 posto iseljenih su mlade osobe, što znači u dobi do 29 godina. U tom procesu postoji asimetrija – dok na jednoj strani mladi ljudi odlaze, s druge strane u Hrvatsku se migrantski dolazi, npr. iz Bosne i Hercegovine gdje je stanje lošije nego ovdje.
Uzroci nezaposlenosti u nas različito se tumače. Ističe se nesklad između obrazovanja i potreba na tržištu rada, nefleksibilnost radnika, te nezainteresiranost za rad. Mnogo manje se govori o odgovornosti druge strane, poput činjenice da Hrvatska prednjači u nesigurnim oblicima rada, pa smo s 90 posto ugovora za zapošljavanje na određeno vrijeme u vrhu EU. Tu je ujedno pitanje stambene politike, s obzirom da 50 posto prihoda u mladih ljudi odlazi na stanarinu i režijske troškove, pa im za egzistenciju moraju pomagati roditelji. Tako oni u konačnici ne financiraju mlade, nego poslodavca koji malo plaća radnike. Važno je također i pitanje socijalne politike, tj. dostupnosti vrtića i drugo.
Goran Lukić je naglasio važnost radničkog povezivanja i sindikalnog organiziranja kao odgovora na rastuću proleterizaciju i prekarizaciju. Stanje u Sloveniji iz koje dolazi u mnogo čemu nije bolje nego drugdje, i tamo su vidljive migracije i s njima povezano eksploatiranje. Rijeci može biti posebno zanimljiv primjer luke Koper u kojoj radi velik broj migranata s manjkavim ili nikakvim informacijama o slovenskom radnom zakonodavstvu. Zbog toga ne rade kao radnici sa zakonski uređenim pravima, nego kao tzv. izvođači usluga, i to radeći 250-350 sati mjesečno, što je izvan svih normi. Događaju se i smrtni slučajevi.
Iznimno je važno preskočiti psihološku barijeru u glavama radnika, mnogi ne shvaćaju svoje stanje ili se ne žele suočiti s problemom, i zato im treba pomoći da shvate kako su eksploatirani. Gazdama odgovara da radnici ne znaju što im sva zakonski pripada jer tako ih mogu više iskorištavati. Migrantima ne ide na ruku ni lokalni šovinizam, prema kojemu su oni ljudi manje vrijednosti. Da se radnici povežu i nađu zajednički odgovor, sve do štrajka, poslodavci bi morali učiniti korak natrag.
Rad je zajednički proces i koliko radnicima treba poslodavac, u jednakoj mjeri poslodavcu trebaju radnici, što je činjenica koja otvara prostor za normalniju komunikaciju i dogovor. Ključ je u radničkom povezivanju, umrežavanju i organiziranju. Uređenije tržište rada u zapadnim zemljama moguće je, to pokazuje primjer Češke, gdje su mnoga pitanja prihvatljivije riješena.
Da Češka nije jedini pozitivniji primjer te vrste pokazalo se i u prenošenju iskustava Eve Simčić, donedavne riječke studentice, koja posljednja tri mjeseca živi u Norveškoj. Ona je kazala kako se trenutačno nalazi u Oslu zbog pripremanja doktorske disertacije o postjugoslavenskim književnostima, pa je njena migracijska situacija manje standardna od one o kojoj često slušamo. Iskustva koja je dosad stekla u cjelini nisu loša, ali mora se uzeti u obzir činjenica kako je sveučilište jedna vrsta socijalnog mjehura kojemu je stalo pokazati se boljim od ostalog dijela društva, pa je pitanje koliko je slika što se tako stvara realna.
Mnoge “radne situacije” koje su u nas problem, poput dostupnosti literature, financiranja istraživanja i slično, tamo su riješene uzorno. Ipak, negativni se aspekti razotkrivaju u situacijama tipičnim za svakodnevicu. Zoran je u tom pogledu bio primjer iz podzemne željeznice, kada je Evi starija Norvežanka podcjenjivački govorila o došljacima iz istočne Europe (koji samo da dolaze kako bi radili „pimping and drinking“).
Publika se u tribinu uključila postavljajući pitanja o zastupljenosti nacionalnih manjina u migrantskim kretanjima iz Hrvatske, legalnosti prekarnog rada, studentskom radu i lažno samozaposlenim osobama.
Iako je tribina govorila o migracijama problemski, fokusirajući se na teškoće što ih migrantski status donosi, zanimljivo je bilo čuti i drugačije shvaćanje, ono iz usta jednog od migranata – protagonista uvodnog videa o migracijama redateljice Maše Drndić. Prema njemu, riječ “migrant” ima standardno negativne konotacije (ekonomska prisila i slično), što je način zanemarivanja njezine pozitivne strane – migrant je riječ povezana i s pokretljivošću, negiranjem granica, slobodom kretanja i slobodom uopće.
Po završetku tribine uslijedilo je gastronomsko druženje okupljenih oko stola za čija se jela pobrinula Zadruga za interkulturalnu suradnju Okus doma, predstavljajući se pripremom bliskoistočnih specijaliteta. Zadruga zapošljava osobe migrantskog podrijetla, azilante, tražitelje azila i izbjeglice u Hrvatskoj.
Konac Svjetskog dana migranata u Palachu pripao je koncertnom nastupu jazz skupine Mimika Orchestra koja je predstavila skladbe s albuma “Divinities of the Earth and the Waters”.
