Djedovi, tate i mame zabavljali su se uz šarene tiskane časopise rađene posebno za djecu. Možda baš uz “Plavi vjesnik” ili neki drugi sličan časopis. Danas se zabavljamo uz YouTube, PewDiePiea, KingsOfFails…. Tko je jači? Kome je bilo bolje? Što nas čeka?
Zvuči nezamislivo, ali 1962. godine televizor se mogao pronaći tek u svakom sedmom od 100 hrvatskih domova! I svi su bili crno-bijeli, baš niti jedan nije prikazivao boju za koju niti programi nisu bili prilagođeni.
Prve hit emisije gledalo se skupno, kod prijatelja u zgradi ili u knjižnici, a jedna od prvih domaćih televizijskih serija za djecu koja je tražila takvo okupljanje bila je ona o Mendi Mendoviću koji je uporno svugdje ubacivao slovo “n”. Mendo je bio simpatičan plišanac, a nije mu baš bila draga “mantemantika”… Mendo je bio toliko popularan da je imao i svoj strip u “Plavom vjesniku”.
Četvrtkom je ispred kioska bila posebna gužva – to je bio dan izlaženja “Plavog vjesnika”, tih 16 stranica novinskog formata, ali ne dosadne politike i propagande već čiste zabave, znanja, znatiželje, dobre priče. U filmu “Imam dvije mame i dva tate” (klasik iz 1968. godine, to treba pogledati!) Draško, glavni junak, ispod školske klupe čita strip u “Plavom vjesniku”. Ne sluša “mantemantiku”.
To je redovito radilo čak 100 000, a ponekad i 150 000 drugih učenika, koliko se primjeraka na kiosku prodavalo. Zamisli YouTube video koji u tjedan dana ima 150 000 pogleda i još je na hrvatskom jeziku! Velika stvar.
“Plavi vjesnik” je bio dobar jer su na njemu radili neki od najvažnijih hrvatskih majstora kreativnosti u povijesti. Život je počeo 1954. godine, u vrijeme kada se u tadašnjoj državi Jugoslaviji vjerovalo da je strip zao, štetan i da kvari djecu, ali “Plavi vjesnik” je to promijenio.
U njemu je objavljeno oko 180 stripova hrvatskih autora – Norbert i Walter Neugebauer, Andrija Maurović, Julio Radilović, Žarko Beker, Borivoj Dovniković, Vladimir Delač, Zdenko Svirčić, Otto Reisinger, Zlatko Grgić – najveći su stripaši i karikaturisti u hrvatskoj povijesti (to se može dobro provjeriti u knjižnici!), svi su oni crtali i pisali priče u njemu…
Ipak, najvažniji strip bio je “Den Deri – pilot budućnosti”, britanskog autora Franka Hampsona, koji će postati svojevrsni zaštitni znak, nenadmašeni hit među ostalima jer se prvi tiskao u boji.
Ali nije bio strip sve što su novine za djecu donosile. Bilo je tu dosta zanimljvosti iz znanosti, povijesti, velike priče o najnovijim otkrićima i dostignućima. Tada se jako voljelo predviđati budućnost i mislilo se da ćemo 2000. godine imati kolonije na Marsu, putovati letećim automobilima. Sve je bilo jako napeto i ludo.
Preko „Plavog vjesnika“ moglo se doći u kontakt s drugim vršnjacima iz cijele zemlje, ali i svijeta kroz ostavljanje adrese i dopisivanje pismima (papirnatim!).
Zanimacija za retrologe!
Buvljaci su mjesta na kojima ljudi prodaju stare stvari. Na njima se nađe svašta. Smeće i otpad, ali i super vrijedne stvari. Ako u tvome mjestu postoji buvljak navrati i pronađi Plavi vjesnik. Ako si više virtualan tip još će ti biti lakše doći do nekog Plavog vjesnika uz online aukcije poput onih na stranici aukcije.hr.
