Godine 1936. u malom selu s tridesetak kuća na sjeveru Gorskog kotara skupili se mladi ljudi i uz iznimnog Antona Burića, osnovali hrvatsku Čitaonicu u Gornjim Kutima. Bio je to klub čitatelja, učeno društvo koje je svim budućim generacijama zacrtalo put znanja.
Čitaonice u to vrijeme dio su privilegiranih slojeva društva pa je tim više ovo čudo u Kutima iznimno. Ovdje nije bilo ograničenja tko pripada tom iznimnom klubu jer su njemu pristupali i momci i djevojke, i stari i mladi. Čitaonice tog vremena imale su svoja pravila i popise članova te su bile trend u Europi tog vremena. Njihova važnost je iznimna, iz tih jezgri znanja nicali su novi naraštaji koji su odigrali važnu kulturnu i političku ulogu mlade Europe.
Gornji Kuti dijele upravo taj dašak europske povijesti kroz knjige, poticanje i širenje znanja. Danas u Kutima živi tek tridesetak stanovnika starije dobi i 9.000 knjiga. Čuvara knjiga je sve manje i manje.
Program susjedstva Gornji Kuti odvija se u suradnji s Općinom Brod Moravice. Istinskim trudom koji se ulaže moguće je izmijeniti trend iseljavanja i vratiti pažnju na iznimnu prirodu ovog kraja.
Čitaonica još jednom postaje središte kulturnog života brodmoravičkog kraja i predstavit će se kvalitetnim programom. U proteklom razdoblju Gornje Kute posjećuju umjetnici stvarajući nova djela posvećena ovom kraju. Ideja Sretne kućice sela Kuti je proširiti se na svih 38 sretnih sela općine Brod Moravice.
PREDPROGRAM
Dnevni boravak susjedstva Kuti
Od 14:00 sati do 18:00 sati
Lokacija: Hrvatska čitaonica sela Kuti, Gornji Kuti 10a, 51312 Brod Moravice
Dnevni boravak uz čaj i kolače:
– Izložba „Čampi – ili kako reciklirati stari zimski kaput“
– Izložba „Najmanja, najveća, najdeblja, najtanja, najčitanija knjiga i ona zaboravljena“ – izložba knjiga iz zbirke Sretne kućice – čitaonice sela Gornji Kuti,
– primanje novih članova,
– predstavljanje europskih partnera kroz prezentaciju i izložbu, Nidzicka Fondacija Razvoja NIDA, Lokalna grupa Dzialania Warminski Zakatek, Poljska.
PROGRAM
Od 17:00 sati do 21:00 sat
17:00 – Svečano otvorenje – Protokol i preuzimanje vremenske kapsule od susjedstva Novi Vinodolski – program otvaraju predstavnici Općine Brod Moravice, Hrvatske čitaonice sela Gornji Kuti, predstavnici PGŽ-a, Grada Rijeke, i Rijeka 2020
Lokacija: Hrvatska čitaonica sela Kuti
17:30 sati – Buna Bunar – Akiko Sato (JP/HR) – svečano predstavljanje umjetničke instalacije i razgovor s umjetnicom
Buna bunar, umjetnički rad japanske umjetnice Akiko Sato (JP/HR), inspiriran je čarobnim prirodnim okruženjem sela Gornji Kuti. Smješten je na specifičnoj lokaciji Donjeg stedenca okruženog bukovom šumom i predstavlja cjelogodišnji proces rada sa zajednicom, promatranje svih oblika i sezonskih promjena, a završava postavljanjem jedinstvene umjetničke instalacije “Buna Bunar”.
Lokacija: Donji stedenc
18:00 – 20:00 sati – „Posadi Sretnu kućicu i narast će znanje“ edukativna šetnja kroz šumu od sretne kućice do sretne kućice;
Lokacije:
– Donji stedenc – čitanje pjesme o stedencu i priče o vodi Viktora Jurkovića
– Sretna kućica – čitanje priče o kućici
– Partizanska škola – čitanje haiku poezije sa Slavicom Grgurić Panjić
– Sv. Andre – čitanje 4 legende brodmoravičkog kraja
20:15 sati – druženje se nastavlja uz domjenak s prigodnim programom
Lokacija: Hrvatska čitaonica sela Kuti
O PROGRAMU „SRETNO SELO KUTI“
„Čampi – ili kako reciklirati stari zimski kaput“ – Čamp je platnena cipela (papuča) izrađena za potrebe vlastitog domaćinstva, napravljena od različitog materijala dobivenog izrezivanjem upotrebljivih dijelova odjeće koja se više nije nosila. Izrađivale su ih domaćice, najčešće zimi, kada ima manje vanjskih radova. Koristili su ih svi ukućani, od djece do najstarijih, i to u kući, a za suhog vremena i vani, oko kuće, ali i izvan sela. Kvalitetni čampi nosili su se i zimi, po suhom snijegu. Čampi su bili topla i zdrava obuća, a izrada je, ne računajući vlastiti rad, bila jeftina. Osim toga bili su i vizualno privlačni te su se ljudi ponosili kvalitetno napravljenim čampima. Čampi mogu biti u obliku visoke ili niske cipele. Obuća oblika visoke cipele zvala se “čamp”, a oblika niske zvala se “papuča”.
“BUNA BUNAR”
Umjetnica: Akiko Sato (JP/HR)
Uvodni tekst o svom radu napisala je umjetnica.
„Buna na japanskom znači bukva te je njoj dodana riječ Bunar. Donji stedenc je predivan primjer zajedničkog rada mještana Gornji Kuti, konstruiran davne 1884. godine. Kada sam prvi put posjetila ovo mjesto dotaknula me misao kako je ovdje bila prisutna cijela obitelj bukove šume koja je tada svjedočila izgradnji starog zdenca, a i danas ga okružuje.
Iako taj dan nije bilo vjetra, jedan od listova nestvarno je poletio sa zemlje odvajajući se od postelje palog lišća i počeo lepršati zrakom njihajući se lijevo desno u zraku. Bili smo zatečeni prizorom tog začudnog leta dok nismo shvatili da je list spojen nevidljivim paukovim nitima, kojeg je povlačio pauk smješten negdje visoko u krošnji bukve.
Iščitavala sam poruke iz prirode kao indikatore na putu umjetničkog stvaranja. Vodile su me u kreativnom procesu poput suptilnih i smislenih sugestija te upućivale kamo krenuti dalje, kakvu odluku donijeti u umjetničkom i organskom procesu. Sve jasnije su obuzimale moju maštu i misli.
Povezivanjem tih točki na mentalnoj karti kao obliku međusobne interakcije, stvorena je pretpostavka da priroda sudjeluje u svakoj odluci ovog procesa.
Buna Bunar istraživački je rad nastao iz ideje komuniciranja s prirodom i traženja načina kako to činiti. Što mi kao ljudi stvaramo i možemo stvoriti kao svjesni članovi planeta Zemlje? Postoji li podsjetnik ili simbol koji možemo ostaviti za buduća vremena s posvetom upućenom vrijednosti i zaštiti svih ostalih oblika života? Budući da je naše tijelo dio tih recikliranih pejzaža, možda možemo pokušati preoblikovati svoje stavove i misli koji se beskrajno emitiraju u atmosfersko polje kroz umjetnički proces.
Napravila sam seriju skica susreta sa Majkom bukvom (matičnim stablom). Kroz jednostavno skiciranje naša tijela postala su provodnici informacija. Cjelokupni proces preokrenuo se na introspekciju osobnih osjećaja kao da su samim činom skiciranja elementi emocionalno i fizički međusobno djelovali na različitoj razini magnetskih gravitacijskih frekvencija u holografskoj prirodi Svemira.
Mnogobrojni su slojevi ovih učenja i možda je više riječ o procesu odvikavanja od starog načina promišljanja komunikacije s prirodom. Svi smo znali komunicirati s različitim elementima kada smo bili djeca i igrali se u prirodi. U uzajamnoj komunikaciji emocija sa silama prirode na ovom posebnom mjestu nizali su se osjećaji nostalgije i sjećanja upravo na to djetinjstvo kao i činjenicu da se ta igra i komunikacija s prirodnim elementima više ne potiču u životu koji živimo.
Buna Bunar ponizan je razgovor s prirodom te iz tog razloga na ovom mjestu Donjeg stedenca predstavljam senzornu priču u koju se ulazi kroz nova vrata rezervoara za vodu. U rezervoaru će biti postavljene 3 staklene posude u kojima će se nazirati predmeti. Ova drevna tehnologija primjenjivana tisućama godina način je na koji su stare kulture oplemenjivale vodu. Rezonanca pretakanja života s veličanstvenim organizmom bukove šume, vodom kao pripovjedačem koji mijenja svoje oblike, stijenama, životinjama, insektima i mnogim ljudima koji su mi pružili obilje informacija i profesionalnog znanja i umijeća. Ovo je početak moje nove avanture i nadam se da ćete uživati u posjetu lokalitetu Buna Bunar i dodati nešto od svoje misaone namjere u oblikovanju naše zajedničke budućnosti.“
Akiko Sato, Kuti, 17.07.2020
O LOKALITETU
Donji stedenc (zdenac) – selo Gornji Kuti – Ovo osrednje, izdašno i nepresušno izvorište pitke vode s kaptiranim izvorom, betonskim rezervoarom volumena oko 100m3 i napravom za vađenje vode, izgrađeno je još daleke 1887. godine. Unatoč starosti, izvor je još uvijek u ispravnom stanju, no malo se koristi. Nalazi se u predjelu zvanom Izgon, udaljen oko 350 m od središta naselja Kuti. (Izvor: „Izvori Brodomoravičkog kraja“ Boris Golik, Brod Moravice, 2007.) U sklopu programa 27 susjedstava provedena je rekonstrukcija i obnova ove prirodne-kulturne baštine.
O UMJETNICI
Akiko Sato (Mie, Japan, 1967.) studirala je na Kuwasawa Design School u Tokiju unutrašnju arhitekturu, a kiparstvo je diplomirala na Cornish College of the Arts u Seattleu (1999.). Više godina je boravila u New Yorku, gdje je sudjelovala u različitim izvedbenim projektima kao autorica kostimografije i scenografije za istaknute multimedijalne plesne trupe, primjerice za Gabi Christu, Troika Ranch te za multidisciplinarnu pjesnikinju Tracie Morris. U Hrvatskoj živi od 2003. godine, a među njezinim zapaženijim izlaganjima na hrvatskoj sceni izdvajaju se instalacija Sklonište za osjećaje (Gliptoteka HAZU, 2008.) i “work progress” intervencija Crvene kockice na Kineskom zidu (Zgrada Kineski zid, Planičićeva ulica, Split, 2013.)