Da, Rijeka jest nepresušna. A to je moguće samo zato što je – nepresušna njena energija. Što bi drugo uopće moglo biti razlogom? Riječka sklonost stalnoj dinamici, stalnim promjenama, jasno vidljivim u godinama koje su iza nas – promjenama državnih zastava, nacionalne slike stanovništva, naziva ulica, urbanih obilježja i drugoga – promjenama zbog kojih pokazuje uvijek novo lice. Na nepresušnom vrelu konstantno iste, riječke energije, danas to lice oblikujemo mi.
Nova prilika pojavila se kandidaturom Grada Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine. Kandidatura je dio Strategije kulturnog razvitka Grada Rijeke 2013. – 2020. godine. Uključena je također u Strategiju razvoja Grada Rijeke 2014. – 2020., kao jedan od osam ključnih gradskih projekata za to razdoblje. Štoviše, ona je projekt od presudne važnosti za kulturni, turistički i gospodarski razvoj Rijeke i Primorsko-goranske županije.
Što kaže europsko iskustvo u takvim situacijama? Dobivanje titule Europske prijestolnice kulture djeluje poput Olimpijskih igara ili Svjetskog nogometnog prvenstva promovirajući ime grada pred licem međunarodne javnosti. Ono postaje dobra vijest na stranicama inozemnih novina, u prilozima stranih televizijskih kuća, u meandrima internetske mreže. Grad kulture je dobra vijest kojoj rok nije ograničen na jedan dan, titula Europske prijestolnice kulture „nosi“ se cijele godine. Posljedice su više nego pozitivne, u obliku novoga vjetra u leđa kulturnim, gospodarskim i društvenim aktivnostima o kojima ovisi dugoročni razvoj grada i njegova okruženja. Tako je to s kulturom, koja ima moć poticati, pokretati ljude i udružiti snage, tražiti kritičko i kreativno razmišljanje, čineći nas otvorenima, samosvjesnima i ponosnima, vući za rukav ususret inovaciji, a time i područjima koja obećavaju nove probitke…
Neka kultura bude iznova jedan od riječkih pokretača!
Koje točke definiraju prepoznatljivost u ovdašnjoj riječkoj priči u projektu Europske prijestolnice kulture 2020. To su one koje zapravo oblikuju dušu našega grada: rad, manjine, voda i luka.
Radom je čovjek promijenio vlastitu okolinu, a najviše sebe samog. O učinku moćno svjedoče riječki industrijski prostori, do jučer mjesta kolektivnih okupljanja i stvaranja, danas lokacije nad kojima lebde upitnici. Upitnici u vezi sa smislom i perspektivom prostora ugasle industrije, ujedno o smislu i perspektivama čovjeka isključenog iz svijeta rada. Rijeka i njezini stanovnici kretali su naprijed upravo dok su radili, stoga je stavljanje rada u žarište priče o Gradu ništa manje nego pogled u oči vlastite budućnosti. Ima li je? Ako je, rekosmo, vrelo ovdašnje energije nepresušno, s njim i riječka sklonost promjenama, zašto u tomu ne vidjeti preobrazbu rada kakvog smo dosad poimali? Kako vidimo rad koji je pred nama? Umjetnici, radnici, aktivisti, intelektualci i svi ostali sudionici programa Europske prijestolnice kulture 2020. imaju o tomu što reći za zajedničkim riječkim stolom. Kažete – radom do rada? Neka, zaslužio je to, i mi s njim!
Manjina smo svi, nitko nije izvan njihova kruga. Prema posljednjem popisu stanovništva u Rijeci žive pripadnici 22 nacionalne manjine, što čini gotovo 15% stanovništva. Manjine su danas u Rijeci i djeca, i navijači, i rockeri, pomorci, LGBT populacija, osobe s posebnim potrebama, karnevalisti… Čim se pogledamo očima zajednice, od te istine nije moguće pobjeći. A nema ni potrebe. Rijeka je tradicionalno otvoren, tolerantan grad, a privlačnost njegova lica dobrim dijelom je u zajedništvu razlika. Mnogi kažu da je Rijeka u tomu hrvatska perjanica, a Riječani žele da im ta odlika bude primijećena i u širem, europskom prostoru. Dapače, žele da se identitet grada otvorena duha proširi na taj europski prostor. Riječani pritom vjeruju kako za sve što je u nečijem dvorištu dobro treba vrijediti: „Misli lokalno, djeluj globalno“. Projekt Europske prijestolnice kulture 2020. otvoren je manjinama za sudjelovanje u pripremi i provedbi programa. Jednako važno, on podsjeća da su naše razlike naša zajednička šansa da postanemo boljim ljudima. Budimo odvažni, i mi i okruženje, suočimo se s tom šansom!
Voda je utkana u temelje Rijeke, doslovce. Grad je izrastao zahvaljujući brojnim izvorima i vodotokovima, koji su s vremenom nadsvođeni pa teku ispod gradskih ulica i trgova. Pojam tekuće vode prihvatio je za vlastito ime. U gradskom grbu je bila posuda iz koje teče voda, uz geslo Indeficienter (Nepresušan). Voda je omogućila Rijeci industrijski uzlet, od vodotoka na tlu Rafinerije šećera, kojom je počela industrijalizacija grada, do mlinova u kanjonu Rječine, Tvornice papira i drugih pogona. S pojmom vode povezan je jedan od ključnih projekata u sklopu kandidature za Europsku prijestolnicu kulture 2020., prenamjena bivšeg industrijskog kompleksa Rikard Benčić na Potoku. On će izrasti u kulturni centar koji uključuje Gradsku knjižnicu, Muzej grada Rijeke, Muzej moderne i suvremene umjetnosti te Dječji centar za kulturu i edukaciju. Voda je arhetipska vrijednost, ali ima i nadasve aktualnu dimenziju, tražeći dijalog o pitanjima vlasništva nad vodom, gospodarenja njome, uzgoja hrane, održivih sustava. Voda je u Rijeci i sinonim za kretanje, pa neka sudionici projekta Europske kulturne prijestolnice 2020. krenu ususret etičkim, ekološkim, energetskim i ostalim problemskim pristupima tekućini koja život znači. Zaplivajmo s njima u istome smjeru!
Luka zauzima golemu površinu u srcu gradskog tkiva, što je daleko od slučajnosti. Uspon grada uspon je njegove luke, padovi njeni i njegovi su padovi. Treba li reći, grad od luke ne može odustati, jer bi time odustao od sebe samoga? I to se nipošto ne svodi na robno-trgovačku ulogu tako važnoga gospodarskoga subjekta. Luka je točka uporne, žilave komunikacije Grada s okruženjem, bližim i daljim, kroz koju grad odlazi u svijet, a svijet dolazi u njega. Iz tog procesa ni jedna strana ne izlazi nepromijenjena. Teret koji će projekt Europske prijestolnice kulture 2020. dopremiti u riječku luku ima etiketu umjetničkih, kreativnih i inovativnih proizvoda, koji za uzvrat očekuju podjednako vrijednu „robu“. Slijedom toga, riječka luka doslovna je i metaforična točka razmjene znanja i ideja, upravo onoga što nam u doba dubokih društvenih dvojbi jedino otvara perspektive. Luka je susret s nepoznatim, novim, gdjekad i rizičnim, u prijevodu: mjesto skrivenih rješenja za mnoge naše upitnike, uključujući informacije o globalnim smjerovima kretanja koji nas tek čekaju. Pohitajmo zato u riječku luku, uzbudljivo je što može otkriti o nama i o svijetu!
Vjerujemo da su četiri uporišne točke projekta riječke kandidature za Europsku prijestolnicu kulture 2020. podatno polazište za osmišljavanje konkretnih programa, što je posao koji će se tek naći pred nama. Dotad, nemojmo čekati. Multikulturalnost, raznolikost, tolerantnost, otvorenost za dijalog i suradnju te mnoge druge pozitivne vrijednosti utkane u točke koje su ključno oblikovale dušu našega grada osjetljive su i traže da se oko njih ne prestanemo truditi. To u slučaju riječke kandidature za Europsku prijestolnicu kulture 2020. znači aktivan udjel u osmišljavanju i provedbi programa koji bi ih dodatno osnaživao. Uključite se u raspravu, predlažite, upozorite na pitanja, ponudite rješenja! Ne morate se ograničiti na tradicionalno shvaćanje kulture, pristupite joj kao zamašnjaku cjelokupnoga riječkog urbanog razvoja!
Budite Riječani, s čašom vode uzete s onog istog nepresušnog vrela kojemu je tajna u stalnoj energiji. S njome, promjene su u Vašoj ruci!
Autor teksta:
Velid Đekić
