U susret drugom Porto Etno festivalu, donosimo razgovor s pjevačicom Sabom Anglanom koja nam stiže iz Italije, a na Festivalu će nastupiti prvi dan, u petak 7. rujna, u terminu od 22:45 sati.
Saba je kao petogodišnja djevojčica izbjegla iz Somalije, a njezini afrički korijeni ostali su važan element njezina stvaralaštva. Ova etički vrlo osviještena umjetnica prije osam godina objavila je album Biyo – Water is Love na kojem skreće pažnju na prekomjerno iskorištavanje vode i druge globalne probleme.
Saba, dobrodošli u Rijeku! Kako se osjećate povodom vašeg nastupa na Porto Etno festivalu?
Počašćena sam pozivom na Porto etno festival na kojem ću nastupiti u petak 7. rujna. Nastupam skupa s Porto Etno orkestrom na čelu s umjetničkim direktorom Zoranom Majstorovićem, kojem se zahvaljujem na pozivu. Kada se zapitam kako zamišljam Europu i što želim od nje, to je baš ovaj internacionalni festival u Rijeci, gradu koji će uskoro biti prijestolnica kulture. Hrvatska se ponosno otvara ljudima, glazbi, umjetnosti i to izgleda odlično.
Kako biste opisali svoju glazbu? Koja je to poruka koju želite poslati ljudima?
Moj stil i jezik su hibridni, koristim se mješovitom kulturnom baštinom (Italija, Etiopija, Somalija), pa stoga volim reći da na pozornici artikuliram i spajam suvremenost i tradiciju, sadašnjost i prošlost. Obrađujem teme putovanja, ljubavi, nostalgije, imigracije… Živimo u vremenu rastućeg nacionalizma i zato smatram da je neophodno progovarati o ovim temama; neophodno je stalno kreirati dinamičan identitet.
Uz glazbu se uspješno bavite i glumom. Kako povezujete ta dva umjetnička izričaja?
Mislim da su ta dva elementa već povezana, iako mi se čini da većina umjetnika to ignorira. Ja ne osjećam granicu između jednog i drugog kada sam na pozornici, dapače. Sve to doprinosi prenošenju emocija. Svestranost znači više boja i nijansi u vlastitoj paleti, da se tako metaforično izrazim.
Angažirana ste umjetnica, fokusirani ste na ekološke i migrantske probleme. Zašto ste izabrali takvo umjetničko usmjerenje? Je li tu uopće pitanje izbora?
Empatija nije izbor, to nije jedna od ponuđenih opcija. Rođena sam s time, empatičnost je u mojoj svijesti, to je unutarnja potreba. Mislim da smo svi na planet povezani, te prekrasne veze između ljudi se ne mogu zanemariti.
Vaša biografija je živopisna: imate izbjegličko iskustvo, ostali ste povezani sa svojom zemljom rođenja iz koje ste otišli kao dijete. Kako promatrate trenutnu migrantsku krizu i sve te zatvorene granice?
Europska unija izgleda ogoljeno, ne snalazi se u ispravnom upravljanju i, čini mi se, nema dugoročnu viziju. Postoje usamljene inicijative na malom teritoriju, mislim prije svega na otok Lampedusa, gdje postoji građanska predanost tom velikom problemu i gdje čine mnogo više od moćnijih europskih država. Ako se migracija promatra primarno kao problem, počnimo ga rješavati iz korijena, neka u Africi prestanu ratovi i eksploatacija ljudi.
U kontekstu svega što ste spomenuli, što mislite, kolika je važnost festivala kakav je Porto Etno?
Ponosna sam što sam dio ovog festivala. Porto etno ima humanu viziju i slavi činjenicu da ljudi egzistiraju zajedno u različitim povijesnim, geografskim i kulturnim kontekstima. Porto Etno donosi iskustvo pojedinca – umjetnika koji priča priču o svome narodu, a istodobno govori o svim ljudskim bićima. Krećemo se od mjesta do mjesta: ponekad u očaju, ali uvijek s hrabrošću, snovima i s nadom. Još uvijek imamo dosta toga reći o tome koliko smo lijepi, drugačiji, a istovremeno vrlo slični.
Želite li za kraj nešto poručiti riječkoj publici?
Svi ljudi na svijetu su jednako sposobni voljeti. Pridružite se Porto Etno festivalu i pustimo naša srca da kucaju zajedno!
