Postoje slikovnice koje će za sebe reći da čak i nisu za djecu, ali govore o teškim životnim temama koje se tiču svih.
Brojna književna djela Ane Đokić pripremaju mlađe čitatelje za životne izazove što bi trebali uslijediti. Ohrabrujuće misli činile su biblioteku Slikovnice – prozor u svijet, svrha te biblioteke bila je da se mlade čitatelje bodri u ostvarenju njihovih ciljeva.
Motivirajuće ideje čine naslov Mali Mo (Knjiga u centru, 2009.) Ane Đokić (za ilustracije je zaslužna Ivana Guljašević). Priča je to o malom dječaku kojega smeta što nije veći. Sve mu je teže činiti jer je manjeg rasta, mora se više potruditi jer mu nije sve nadohvat ruke. Stoga Mo jedva čeka da odraste i postane velik. Ipak, Mo odluči da će u međuvremenu uživati s ocem u djetinjstvu.
Premda malen rastom, Mo uvidi kako svako životno razdoblje ima svoje prednosti i mane. Prigodna je to priča za čitatelje mlađeg uzrasta koji su nestrpljivi i žele što prije biti samostalni. Misle da je baš fora biti odrastao. A nije. Čim je čovjek veći, odmah budu i veći problemi.
Kratke i efektne
O problemima odraslih govori se u slikovnicama za odrasle. Naime, nedavno su objavljene tri takva naslova, slikovnice za odrasle. Zoran Pongrašić urednik je biblioteke Vrata u podrum. Podrum odmah asocira na mračno i hladno mjesto gdje se odlažu suvišne, nepoželjne i nepotrebne stvari, zar ne? Ima i naopakih ljudi koji u podrum smjeste ljude protiv njihove volje pa se tako nađe tamo mjesta za šašavog strica ili ludu baku, posebice kada netko važan dođe u goste.
Slikovnice za odrasle koje čine biblioteku Vrata u podrum kratke su i efektne. Ne iziskuju puno vremena da bi se pročitale pa standardni izgovor o manjku vremena nema smisla. Sve su priče ilustrirane i imaju malo teksta, zato imaju status slikovnice. Zašto su namijenjene odraslima? Zbog upečatljivog sadržaja što se lako usiječe u sjećanje. Tjeraju čitatelja na promišljanje i raspravljanje. Pročitaš ih u trenu, a razmišljaš o njima danima. Jake radnje čine te slikovnice, a naročito su dojmljivi krajevi.
Naslov Zato što gledamo napisala je Silvija Šesto, a ilustrirao Štef Bartolić. Radnja je naizgled posve uobičajena, prikazuje se ulična situacija na tramvajskoj stanici. Čovjek mlati ženu, a ljudi samo šute i gledaju. Pritom se nude različite percepcije promatrača. Po nečemu su promatrači isti. Samo gledaju. Naizgled gledaju svoja posla, a zapravo se rado naslađuju nad tuđom patnjom i čekaju konačni ishod.
Ako već ne vire napadno, onda makar potajice vire. Nisu skloni intervenirati i pomoći žrtvi, ali su zato vični komentirati, barem u sebi. Osuđivanje, kukavičluk i okretanje glave. U pravilu svakodnevica. Bez heroja. Dakle, riječ je o životnoj priči kakvu svaku malo možemo vidjeti ili čuti u susjedstvu.
Naslov Najružniji čovjek u kraljevstvu napisao je Darko Macan, a ilustrirao Dalibor Talajić. U toj priči imamo standardne elemente bajke – kralj, kraljevstvo, brutalna odmazda i uslugu za uslugu. Kraj priče je isto da se smrzneš, neovisno o tome kolika je vani ili unutra temperatura zraka. Zapitaš se što je čovjek zaista sve voljan učiniti samo da bi bio sretan i donekle prihvaćen u društvu.
Besane noći
I na kraju, naslov Superstar. Tekst je napisala Milica Lukšić, a priču je ilustrirao Franjo Anžlovar. Priča je svojevrsna obrada priče o Isusu Nazarećaninu koji je stradao nasilnom smrću jer je, eto, propovijedao malo drugačije ideje o ljubavi i oprostu.
Onaj koji zna biblijsku verziju priče, shvatit će i ovu inačicu koja je, doduše, pisana razgovornim stilom, zagrebačkim žargonom. Pripovjedač(ica) zvuči kao osoba s ulice ili birtije. Radnja je smještena u moderni ambijent, prilagođena je suvremenom kontekstu, no poanta priče je ista. Stvara brojna neugodna pitanja, ali nije da odmah nudi i odgovore.
Teško da će roditelj čitati te priče svojoj djeci jer, one ni nisu namijenjene djeci, već osobama zrele životne dobi. Nemaju bez razloga ti naslovi status slikovnica za odrasle. Ne bi bilo nimalo loše kada bi ih roditelj pročitali za svoj gušt. Naravno, gušt neće biti prožet ugodnošću i osmijehom.
I teško da će nakon što pročitaju te slikovnice odrasli spavati snom pravednika, u komadu. Nisu to priče za laku noć. „Slikovnice za besane noći“ bio bi znatno prigodniji i točniji opis biblioteke Vrata u podrum.
Napisao: Miroslav Cmuk
