Programski pravac 27 susjedstava nastavlja suradnju s Porto Etno festivalom i to ovu subotu 1. rujna u susjedstvu Vrbnik koje će biti domaćin zanimljivog glazbenog događanja u sklopu „Bolje vas našli“ – platforme susreta, druženja i razmjene.
Na specifičnoj vrbničkoj lokaciji, vagi za mjerenje/vaganje grožđa (Namori) koja se nalazi u lučici uz more, od 20 sati nas očekuje susret Porto Etno orkestra s članovima Udruge sopaca otoka Krka. Kako će se, rječnikom kušača vina, sljubiti stara krčka glazba i jazz – saznajte u subotu u vrbničkoj lučici! U slučaju lošeg vremena program će se održati u Domu na Trgu Škujica.
Kad se sjetimo Vrbnika, u misli nam se ušulja melodija stare pjesme o djevojkama iz grada nad morem. Ako pritom duboko udahnemo i budemo jako pažljivi, možda osjetimo i karakteristični miris i okus žlahtine, čuvenog vina dobivenog od autohtone sorte grožđa koje uspijeva jedino u krčkom vinogorju, odnosno Vrbničkom polju. Kažu nam da su se Vrbnik i žlahtina toliko povezali da su danas gotovo sinonim. Ljudi finog i izvježbanog nepca ustanovili su kako to vino najbolje prija uz ovčji sir, sve vrste ribe i morskih specijaliteta te jela od bijelog mesa. Tisućljetno narodno iskustvo govori, pak, kako uz svako vino najbolje prija – pjesma.
Ime vina žlahtina potječe od slavenskog pridjeva žlahten, što znači plemenit. Plemeniti su bili i Frankopani, krčki knezovi potekli iz Gradeca – danas napuštenog dvorca kraj Vrbnika. Govorimo li o grožđu ili o ljudima, u Vrbniku niču čuvene i plemenite loze. To ne treba čuditi, Vrbnik je mjesto u kojem se stoljećima gajila kultura, pa ga zbog tako bogate povijesti i baštine neki nazivaju kolijevkom pismenosti u Hrvata, a sveznajuća Wikipedia bilježi kako je upravo Vrbnik mjesto s najviše glagoljskih tekstova na svijetu. Možda upravo u tome leži korijen literarnih sklonosti Frankopana?
O ljubavi ovih plemića prema pisanoj riječi znamo; Grofica Ana Katarina Zrinska, rođena Frankopan bila je poznata kao mecena i kao prva žena u banskoj Hrvatskoj koja se bavila ne samo prevođenjem, nego je i sama pisala književne tekstove, a Fran Krsto Frankopan pisao je poeziju u tamnici, čekajući smaknuće, dok je za života na hrvatski jezik prevodio Molierea.
Ne znamo, ali želimo vjerovati, da su vrbnički velikaši osim u umjetničkim djelima poznatih europskih autora, uživali i u narodnom blagu – poglavito pjesmama i glazbi. Bilo bi nam lako zamisliti obitelj Frankopana kako sjedi na svome imanju, blaguje ribu i morske specijalitete uz prikladno vino, te sluša kako u polju kmetovi pjevaju pjesme o mladim djevojkama pa onda možda još i zaplešu svoj tanec uz sopile. Sigurno bi netko od plemića zaklimao glavom prateći ritam, netko lupnuo prstima po stolu ili možda čak počeo pjevušiti melodiju.
Do danas se štošta promijenilo – plemstvo više nije na vlasti, a loza Frankopana potpuno je izgubljena… ali glazba i vino još uvijek prijaju svima.
