U organizaciji Drugog mora, a u sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnice kulture, u Galeriji Filodrammatica 1. travnja je postavljena multimedijalna prostorna instalacija Print Screen mlade riječke umjetnice Marine Rajšić. Riječ je o instalaciji koja u fizičkom prostoru galerije simulira virtualni prostor, raslojava radnu površinu računala s ciljem ukazivanja na osobine umrežene javnosti koja je važan faktor u određenju njezinog mjesta u svijetu. Radi se o sadržaju koji je široko dostupan i prisutan, ali u ovoj određenoj kombinaciji postaje jedinstven i intenzivan tako da emocionalno, intelektualno i fizički utječe na posjetitelja izložbe, ali i na samu autoricu rada kao pripadnicu današnje generacije.
Današnje je društvo izrazito pod utjecajem različitih cyber sadržaja koje neprestano primamo gledajući u ekrane računala i mobitela. Te slike, organizirane oko naših individualnih interesa, postaju središtem našeg svijeta koji sami stvaramo.
Knjiga Johna Bergera Načini gledanja započinje riječima: „Gledanje prethodi riječima. Dijete gleda i prepoznaje slike prije nego što progovori“. Berger nastavlja, „riječima mi objašnjavamo svijet, ali gledanjem pronalazimo svoje mjesto svijetu.“ Ljudi su strastveni oko pronalaska svog mjesta u svijetu. Zato je ono što gledamo izrazito važno, jer nas to određuje, smješta nas u društvo, u svijet. Određuje horizont naših očekivanja, određuje naše raspoloženje koje je odraz našeg odnosa prema očekivanjima koja stvaramo.
No, ne stvaramo sami ta očekivanja, društvo stvara uloge za koje prolazimo audicije, određuje standarde vrijednosti i vjerovanja, fizičkog izgleda, radnih navika, intelektualnih sposobnosti, oblika potrošnje i još mnogo čega drugoga. Naravno, nisu samo slike instrumenti ovog procesa, svoju ulogu imaju riječi, ritmovi, melodije, mirisi i okusi, a odvijaju se u obitelji, školi, među vršnjacima, susjedima, sugrađanima.
Danas u tom procesu sve značajniju ulogu imaju strojevi, algoritmi koji nam serviraju informacije u formi slika, zvukova i riječi putem velikih i malih računala. Ekrane računala i mobitela gledamo neprekidno, svakodnevno. Te su slike organizirane oko naših individualnih interesa, tu se nalazimo u središtu svijeta kojeg sami stvaramo.
Marina Rajšić (1995., Rijeka) je umjetnica i dizajnerica vizualnih komunikacija. Magistrirala je Vizualne komunikacije i grafički dizajn na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2019. godine. Od 2014. godine izlaže skupno i samostalno. U prosincu 2018. objavljuje umjetničku knjigu naziva Umjetno(st) lijepo(g) popraćenu samostalnom izložbom istog naziva. Nagrađena je Rektorovom nagradom Sveučilišta u Rijeci za samostalni umjetnički rad. Od dosadašnjih partnerstava ističu se suradnje s Gradom Labinom (Balans, 2021.), kulturno-umjetničkom organizacijom Labin Art Express XXI (Print Screen, 2019., Balans, 2021.) i Studentskim kulturnim centrom u Rijeci. Od kulturnih ustanova u sklopu čijih glavnih ili popratnih programa izlaže ističu se MMSU Rijeka (2017., 2020.), Galerija Kortil Rijeka (2021.), Narodni Muzej i Gradska Galerija Labin (2016., 2017., 2018., 2019., 2021.), Galerija SC Zagreb (2018., 2019.), MMC Galerija Grada Umaga (2019.), Galerija Decumanus Krk (2018.). U svojim radovima bavi se temama odnosa jedinke i populacije, preispitujući sebe kao jedinku populacije 21. stoljeća. U tom kontekstu bavi se i suvremenim društvenim normama. Kreće se u smjeru konceptualne, novomedijske umjetnosti, a u posljednje vrijeme u svoje radove uključuje i elemente marketinga.
