Riječka multimedijalna umjetnica Nika Rukavina vratila se prije nekoliko dana iz Donostie/San Sebastian, ovogodišnje Europske prijestolnice kulture.
Rijeka je proteklih šest tjedana bila domaćin španjolskom umjetniku Mariu Paniegu, dok je istovremenom, u periodu od dva tjedna, u Donostiji boravila Riječanka Nika Rukavina. Mario i Nika bili su na svojevrsnoj rezidencijalnoj razmjeni u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture. Dugogodišnja suradnja dvaju gradova dovela je do razmjene kako bi svojim umjetničkim idejama Nika doprinijela Donostiji koja je pred zatvaranjem svojeg programa te Mario Rijeci, čija titula slijedi 2020. godine.
Pročitajte razgovor s Nikom Rukavinom, koja je sa nama podijelila svoje dojmove grada, ljudi i samog ECOC projekta Donostia/San Sebastian 2016.
Performans snažne poruke „In the end it’s all about the money“
Nika, nedavno ste se vratili iz Donostije. Kojom svrhom ste tamo gostovali i koliko dugo?
U Donostiji sam boravila od 14. do 29. studenog u rezidencijalnom programu. Javila sam se na natječaj koji je raspisan u okviru EPK programa Donostije gdje je moja ideja prihvaćena za realizaciju. Tema njihovog programa Europske prijestolnice kulture i ovog natječaja je „Coexistence“ i na taj način sam i kreirala ideju svog performansa.
Što je bio vaš projekt u Donostiji?
Tamo sam išla sa namjerom da napravim dva projekta, ali realiziran je samo jedan. Napravila sam performans imena „In the end it’s all about the money“ u kojemu sam dvanaest kovanica od jednog eura izrezala u zvijezde i time napravila novu zastavu Europske unije.
Koja je poruka tog performansa?
Performans s kovanicama kritika je na neki način na kapitalizam i njegove tekovine. Ideja rada nije bila direktno vezana za EPK već za cijelu situaciju koja se dešava u Europi. Cilj je bio da na neki način osvijestim da dok god je novac moć i u prvom planu mi kao ljudi ne možemo ići naprijed.
Kako su ga prihvatili u Donostiji?
Mislim da im se svidio rad, ljudima koji su ga vidjeli i znali što radim. Mislim da je to zato jer ima referencu na ekonomiju i na to da na kraju ispadne da je sve zbog novca. Moji radovi jesu dosta kritični i cilj mi je da imam kritički pogled na stvari i mislim da moramo definitivno izbjeći da umjetnički radovi budu samo statistika i ispunjavanje kućica. Umjetnost nije za to.
Ugodni i simpatični stanovnici i dobra atmosfera
Kako su vas primili u Donostiji i kakav je opći dojam organizacije?
Svi su bili jako dragi i trudili su se da mi objasne njihovu vrlo specifičnu političku situaciju. Moji dojam je da imaju jako puno problema i podosta uplitanja politike u neke odluke i realizacije u pogledu EPK.
Donosija je ovogodišnja Europska prijestolnica kulture. Kakvo je stanje tamo, ima li puno događanja?
Ja sam bila tamo dosta kratko i imala sam jako malo vremena za realizaciju vlastitog projekta tako da sam stigla otići samo na jedno događanje, na jednu predstavu. Ali mislim da je događanja bilo puno i da s obzirom da je kraj godine da se to malo stišalo. Prekratko sam boravila u Donostiji da bi mogla dobiti širi dojam njihovog projekta.
Jeste li se družili s lokalnim stanovništvom? Kakvi su njihovi dojmovi glede ove godine i projekta Europske prijestolnice kulture?
Po onome što sam ja doživjela, mogu zaključiti da su mišljenja stanovništva dosta podijeljena i dosta je velik otpor. Dosta je tu problema koja su u očima stanovništva uzrokovana od EPK, a u biti su uzrokovana zbog političkoga uplitanja.
Ta podijeljenost i možda negativni stavovi su zbog toga što dio stanovništva projekt EPK gleda kao jednu kapitalističku instituciju. Mislim da nisu sigurni što im to može donijeti i zato nastaje otpor, što opet najvjerojatnije zbog političke situacije koja je takva da su oni i sami među sobom dosta podijeljeni. Donostija je grad koji živi najviše od turizma i ima ustaljeno način zarade i da ne vide ekonomsku korist od toga ili novi identitet, njima to nije potrebno, oni ga imaju i već žive na određeni način. To je jako mali grad pa toliko kulturnih događanja na tako mali grad i malo stanovništva nema baš velik utjecaj.
Smatrate li da se to može dogoditi i u Rijeci?
Uvijek će biti određeni dio ljudi koji se neće slagati s time. Ali mislim da je u Rijeci drugačije jer smo mi grad koji traži svoj novi identitet. Rijeka je postindustrijski grad koji već dugo vremena traži nov pokretačku snagu i mislim da nama može to dovesti samo dobro ako bude odrađeno kako treba.
Možete li na neki način usporediti Donostiju sa Rijekom?
Pa mislim da se ne može baš usporediti ta dva grada. Donostija je jedan sređeni grad koji živi većinom od turizma i koji je od davnine bio ljetovalište za imućnije stanovništvo. Više me Donostija podsjeća na malo veću Opatiju.
Donostija ima jako specifičnu političku i društvenu klimu koju je strašno teško razumjeti, mislim da je cilj njihov EPK bio taj da pomiri tenzije unutar njihovog društva, a dali su u tome uspjeli to je dosta upitno.
Jeste li uspjeli dobiti odnosno prikupiti neke ideje koje su primjenjive na riječkom projektu Europske prijestolnice kulture?
Pa baš i ne, ono što mogu reći je da mislim da je jako važno da se ne dopusti uplitanje politike u bilo kakve umjetničke slobode. Mislim da možemo naučiti na njihovim greškama i ne napraviti te korake. Nisam imala dovoljno vremena da bi detaljnije upoznala njihov projekt. Neke sitne stvari zapazila sam samo jer se desilo dok sam tamo boravila. Vjerujem da je bilo i puno pozitivnih stvari isto.
Biografija Nike Rukavine
Nika Rukavina rođena je u Rijeci 1980. Diplomirala je kiparstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji, sudjelovala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica HZSU-a i HDLU-a Rijeka.
Bavi se aktualnim problemom društvene netolerancije, diskriminacije, utjecajem represivnog sustava i okoline na pojedince koji ne prihvaćaju nametnute društvene konsenzuse.
Izlagala je u: Kunsthaus, Graz, Magazzino del Sale, Venice, Italy; Museum of Modern and Contemporary Art, Rijeka, Croatia; Pyramida, Tirana, Albania; Cultural Center, Belgrade, Serbia; Blaenau Ffestiniog, Wales,UK; Gallery A + A, Venice, Italy; Gallery Bevilacqua La Masa, San Marco, Venice, Italy; Gallery Nuova Icona, Giudecca, Venice, Italy
