Arhitekt Dinko Peračić govori o svom viđenju skupova poput riječkog Fashin Weeka te o Rijeci kako budućoj Europskoj prijestolnici kulture.
Na Fashion Weeku održanom u Rijeci 19. i 20. prosinca 2016. godine, sudjelovao je niz arhitekata i urbanista iz cijele Hrvatske i šire. Jedan od njih bio je i uvaženi arhitekt Dinko Peračić, docent na splitskom Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije te osnivač Platforme 9,81, udruge za arhitektonska istraživanja koja se bavi temom prostora i kulture prostora. Za građane/ke Rijeke zanimljivo je da Peračić surađuje na projektu rekonstrukcije H zgrade za budući Muzej moderne i suvremen umjetnosti.
Zašto je važno da se održavaju skupovi mladih arhitekata poput ovoga u Rijeci?
Pa mislim da je velika stvar kod ovakvih događanja da je prisutna jedna velika akumulacija ideja i proizvodnja znanja koju treba organizirano usmjerit prema nečemu. Sigurno se ovi projekti koje studenti predlažu neće realizirati, to su zapravo mentalne vježbe kod kojih se nešto može naučiti. Ali ono što je bitno i što se upravo sada realizira je akumulacija tih ideja i koncepata, razmišljanja, koji vode nekom stavu i profiliranjima ideja na nekoj većoj razini koje će kasnije dovesti do realizacije. Mislim da je to faza inkubacije ideja koja je iznimno važna i jako je važno da bude organizirano upravo to destiliranje tih informacija. Znači da ljudi koji vode Europsku prijestolnicu kulture i svi koji su uključeni na bilo koji način, pažljivo slušaju što se tu predlaže i da se iz toga donose zaključci kasnije, da se te stvari komuniciraju i da se sintetiziraju prema nekim konkretnim rješenjima.
Što bi Europska prijestolnica kulture, u urbanističkom smislu, mogla donijeti Rijeci?
Pa najviše uključenost građana u svijest o prostoru i kulturi prostora. Da jednostavno doživljavaju taj svoj grad na jedan drugačiji način i da postave visoka očekivanja prema svojoj javnoj upravi da taj prostor bude po njihovoj mjeri i guštu te da oni u tom prostoru uživaju bilo da od njega dobro žive ili da u njemu realiziraju svoje javne potrebe. Čini mi se najbolja stvar što bi se mogla dogoditi da nakon EPK građani vole svoj javni prostor i da u njemu intenzivno borave. Da se naviknu da je ta interakcija u javnom prostoru nešto jako vrijedno i da socijalni kontakt ne moraju ostvarivati online ili u shopping centrima ili u zatvorenim krugovima, nego da se mogu osjećati kao ponosni građani jednog grada.
Što je, po vašem mišljenju, Rijeci najpotrebnije kada govorimo o urbanizmu?
Mislim da je najvažnije da se naprave dobri globalni dogovori oko logističkih globalnih putova i geostrateških putova koji bi Rijeku ponovno učinili važnom na globalnoj sceni u smislu logistike i transporta između Kine, Europe, Rusije itd. Prvenstveno mislim tu na brodski prijevoz i uključivanje u te globalne tokove. To će stvoriti veliki business, a onda posljedično nakon toga i velike promjene u gradu koje su pozitivne. Drugi scenarij je da se Rijeka zatvori sama u sebe i da pokuša nešto iz vlastitih resursa. EPK je jedan od pokušaja da se na taj način to realizira. Bit će zanimljivo gledati koji će od ta dva scenarija pobijediti.
Dinko Peračić bavi se u najvećoj mjeri projektima vezanim za kulturu, turizam i urbano planiranje. Aktivno sudjeluje u Udruženju hrvatskih arhitekata, Društvu arhitekata Splita, Platformi Doma mladih i KLFM – radiju u zajednici. Osvojio je niz nagrada u Hrvatskoj. Informacije o radu Dinka Peračića može se pronaći na internet stranici Platforma 98,1, a za više zanimljivosti preporučamo pročitati intervju iz 2015. godine objavljen na portalu Vizkultura.hr.
