O kulinarskom programu Udruge umirovljenika i članicama udruge koje će, u sklopu programa Delta otvoreno,15. lipnja 2018. od 18 sati u prostoru bivše zgrade Ivexa upoznati publiku s radničkom gastronomijom, odnosno menijima koji su se jeli u bivšim riječkim industrijskim pogonima.
One imaju više radnog staža nego ja godina, a imaju i više energije i životnog entuzijazma od mnogih mojih vršnjaka. Ove gospođe su napravile puni krug oko Kružne – od otvaranja Palacha krajem 60-tih do Udruge umirovljenika danas. Neke od njih prodavale su nam živežne namirnice, neke su nas možda porodile, neke su isplaćivale plaće našim roditeljima u banci, neke proizvodile u IVEXu, neke u Harteri.
Za otvaranje Ciklusa Furioza kao suradnike_ice i kreatore_ice gastronomskog programa odabrali smo Maticu umirovljenika, jer želimo u program Kuhinje uključiti što više građana bez obzira na njihovu dob. Posebno nam je drago da će u programu sudjelovati umirovljenice koje su svoj radni vijek provele u različitim riječkim firmama, te će nam predstaviti radničku menzu, odnosno tipična jela koja su se spremala u menzama i restoranima u riječkim industrijskim pogonima, bankama, brodogradilištima, bolnicama.
Iako su Punčke headlinerice otvaranja Furioze, za mene su ipak najveće zvijezde Zorka, Saša, Željana, Ljiljana, Marinka, Ivančica, Gordana, Aitanga i Vida. Furiozne, jake žene koje svoje penzionerske dane provode sadržajnije od mnogih mladih. Kartanje, pikado, izleti, plesnjaci, a sada će se ove prekaljene domaćice uhvatiti lonca i kuhače te pokazati nama mladima kako se nekad jelo.
Cijeli život gajim to almodovarsko poštovanje prema jakim ženama. Počevši od svoje obitelji gdje su sve žene jedna jača od druge, borkinje, majke, kraljice. Neslomljive! Stoga mi je bila velika čast upoznati ovih devet junakinja koje su s oduševljenjem prihvatile ideju da kuhaju na našem eventu Delta otvoreno, kao prvom događaju u sklopu Ciklusa Furioza.
Već za prvog susreta s nekolicinom njih, napukla je moja predrasuda o životu penzionera (a s time i strah od starenja), a danas se ta slika potpuno promijenila i shvatila sam da život u penziji nije nimalo monoton i besadržajan. Naprotiv, kako mi je Zorka dobacila vi svi mislite da mi nemamo šta za raditi, a nama je dan prekratak za sve što bismo htjele napraviti. I ne samo to, one sve znaju, sve prate i sve ih zanima, pa sam im ukratko objasnila program Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture, a na pojedine stvari su se i same nadovezivale s poznatim im informacijama. I sve to uz smijeh i zezanciju koja ne jenjava.
S takvom ekipom lako sam dogovorila meni s kojim će se predstaviti, kako su rekle da mladi vide kako se jede po starinski. Nećemo im valjda spremati hamburgere, najburgere, šta već. Uz kraću raspravu za ili protiv zaprške, ipak smo odabrali ovu moderniju varijantu bez, a za ostalo je bilo lako. Izrecitirale su iz glave sav potreban inventar, a gospođa Saša je uzela i moj broj da me nazove kad sve prođe s mužem koji je profesionalni kuhar. Kako su rekle, nećemo se valjda sramotiti, moramo to ozbiljno napraviti. Kako bi bile što profesionalnije dogovorile su se da Marinka bude šefica kuhinje, koja je svojih 38 godina radnog vijeka odradila upravo u Ivexu, kao voditeljica proizvodnje.
Dok su mi se predstavljale u kratkim crtama, dalo se naslutiti da su to žene koje imaju što za ispričati o Rijeci. Kad je, pak, Aitanga spomenula da je osobno sudjelovala u pokretanju Palacha, cijela ekipa je uzbuđeno počela iznositi sjećanja o koncu šezdesetih, kada su u Palachu gostovali DJ-i Kosta i Bosanac, crnac koji je studirao u Rijeci, kada susjedi nisu zvali policiju, niti se bunili. Osim što sam saznala još par novih informacija o sceni s kraja šezdesetih, cure su mi obećale da će me pozvati na neki od njihovih evenata da vidim kako se oni zabavljaju.
Ako vas zanima više priča o povijesti Rijeke iz prve ruke i kako se nekad dobro jelo, dođite na Delta otvoreno.
