Dopolavoro

Svijet rada nikada nije bio uzbudljiviji. ... a svijet dokolice nikada nije bio toliko deprimirajući. Kako izgleda budućnost Rijeke s dvadeset tisuća studenata umjesto dvadeset i pet tisuća industrijskih radnih mjesta izgubljenih u posljednjih dvadeset godina?
  • [ri:map]

    2016–2017
  • [ri:learn] i [ri:invent]

    2017–2019
  • [ri:build]

    2019–2022

Rad je mrtav, živio rad!

Dopolavoro podrazumijeva osmišljeno slobodno vrijeme nakon rada, ali i post-radničku Europu. Dopolavoro je i škola razmišljanja o prošlim i sadašnjim oblicima i uvjetima rada s naglaskom na odnosu rada i tehnologije, ukorijenjenom u riječko industrijsko i tehničko nasljeđe. Određeni zanos potpiruje sloboda djelokruga digitalnih komunikacija, šarolika gradska scena start-upova i co-workinga, ekonomija dijeljenja.

Umjetnici i nesentimentalni istraživači igraju veliku ulogu u ovom post-industrijskom razdoblju. Promatrati nešto iz neočekivane perspektive, propitivati, provocirati i osmišljavati tipično je za rad u kulturi. Stoga smo pozvali nekoliko poznatih hrvatskih umjetnika/istraživača, lokalnih i nacionalnih, da pozovu svoje najbliže europske kolege kako bi rad tematizirali putem performansa, medijskih uradaka, javnih sesija i uličnih aktivnosti. Očekujemo okupljanje koje će izazvati promjene i podsjetiti Rijeku na njezin složen odnos prema radu.

Impuls: Rad je temelj postojanja, čin stvaranja. Neotuđivo ljudsko pravo. Homo sapiens je ujedno homo faber, radnik. Rad je jednako tako dosada, napor, nužno zlo. Rad je težak, dokolica je noćna mora.

Rijeka je radnički grad. Rast stanovništva ovisio je o industriji, luci i s njima povezanim mogućnostima za rad. U posljednja dva desetljeća izgubljena je većina tih radnih mjesta. Rijeka je deindustrijalizirana, ali se nikada nije transformirala iz industrijskog centra u centar znanja. Rijeka i njezina neposredna kulturna okolica regija je s jednom od najviših stopa nezaposlenosti u Europi, s poražavajućom stopom nezaposlenosti mladih. Prekarni rad postao je pravilo na europskom jugu.

Suvremeno društvo više ne može osigurati stalno zaposlenje. Usprkos izobilju koje eko-sustav našeg planeta dovodi do samoga ponora, sektor proizvodnje posrće, ljudi su istisnuti s tržišta rada, institucije solidarnosti se urušavaju, marginalizacija uzima maha. Rad u svom konvencionalnom obliku više nije instrument društvenoga razvoja. Tko o tome više zna nego umjetnici i kreativci koji su uvijek živjeli od povremene i neodgovarajuće potpore za svoj rad?

Program